Context Union

Aleksandar Gazibara

— Ćale?
— Ćale!?

Opet je otišao negde. A ja sam gladan. Samo da završim još ovaj nivo, pa ću možda malo da se odmorim. Onda serija. Možda bindž cele sezone do jutra. Dobar plan.

— Uh. Izgubio sam život. Baš sam bolid.
— Nisi bolid. To je bio težak nivo.
—…Šta?
— Nivo je bio težak. Ako želiš, mogu da ti dam nekoliko saveta, pa ćeš sledeći put sigurno uspeti.
— Šta se, bre, dešava? Kakav je ovo glas? Ko si ti?
— Ja sam tvoj mindbuddy. Iris.
— Uff, možda sam poludeo.
— Nisi. Ovo je samo prvi put da komuniciramo.
— Umukni, jebote.
— Možda sam pukao od previše igrica. Baš mi je loše sada. Moram da legnem.

PSY

Antonije se promeškolji, a onda s mukom ustane.

— Koliko ima sati uopšte? — pomisli Antonije.
— Tačno 17:34, da li te interesuje i trenutna temperatura?
— Brate, i dalje ovo ludilo. Molim te prekini. Gde mi je email od ćaletovog psihijatra? Ah, evo ga.

Antonije otkuca poruku. Već posle nekoliko minuta stigao je odgovor.

— Antonije, imam jedan slobodan termin od petnaest minuta upravo sada, možemo video poziv?
— Dobar dan gdjo Tadić, izvinite što sam vas ovako spopao. Otac mi je rekao da vam se javim i trebalo je, ali nisam imao vremena.
— Sve je uredu, Antonije, imam malo vremena za tebe. U čemu je problem?
— Ja…od juče čujem glasove.
— Glasove?
— Zapravo jedan glas. Ženski… koji reaguje na moje misli. Da li sam izgubio razum?
— Samo polako Antonije. Ne brzajmo sa zaključima. Ispričaj mi sve.

Otac

Antonijev otac, Ivan, imao je neplanirani službeni put. Pokušao je Antoniju da prenese tu informaciju, ali ovaj kao i uvek nije reagovao na očeve pozive i poruke.

Posle smrti Ivanove supruge i Antonijeve majke, Jelene, pre dve godine, njih dvojica su na sve načine pokušavali da funkcionišu kao porodica, ne bez teškoća.

Antonije je posle tog događaja postao jos povučeniji. Slabo je izlazio. Fakultet je pohađao online, mada veoma neredovno. Skoro sve svoje vreme provodio je igrajući igrice i gledajući serije.

Osim kontakta sa ocem, skoro da nije imao nikakav drugi oblik komunikacije sa bilo kim.

Razgovor

— Prevazišao si sebe!
— Šta ti je? Smiri se.
— Kako da se smirim? Ako sam u pravu, to što si uradio, to je toliko nenormalno. Moguće je i nezakonito. Možda bih mogao da te prijavim, pa da ideš u zatvor!
— Niko neće ići u zatvor. Molim te, reci mi šta se desilo.
— Desilo se to da imam glasove u glavi!
— Aha, pokrenulo se! — reče Ivan s neskrivenim oduševljenjem.
— Vidiš, ti se raduješ. Koliko je ovo bolesno…
— Toni…
— Nemoj da me zoveš Toni.
— Znam da je ovo možda bio zločin prema tebi, ali nisam mogao da te gledam takvog. Mislim da će ti značiti.
— Objasni mi o čemu se radi. Razgovarao sam sa tvojim psihijatrom. Mislio sam da sam poludeo. Radio sam neki test, uradila mi je EEG pregled i tek tad je shvatila…
— Uredu. Samo udahni duboko. Sve ću ti reći.
— Pronašao sam oglas. Pisalo je — nova tehnologija, bez ikakvih rezova, bez igala. Skupo jeste, ali nije invazivno, i to mi je bilo presudno. Dao sam ti kapsulu, pre dve nedelje. Nisam hteo da znaš. Ubacio sam je u hranu. Nisam bio siguran da će išta uraditi… a evo, proradilo je. Kažu da nanobotima treba vremena da se uklope i da počnu da uče. Poslaću ti uputstvo. Toni, nisi imao nikoga. Samo igricu i zidove.
— Da li mogu da izbacim to?
— Naravno. Sve piše tamo.

Korisničko uputstvo/Context Union

Čestitamo! Zakoračiil ste u novu eru komunikacije. O proizvodu Context Union - AI koji se potpuno stapa sa vama. Uči isključivo iz vaših misli i osećanja. Reaguje samo na vas. Prati samo vas. Razume samo vas. Zato i radi savršeno.

Šta je to što svi tražimo u komunikaciji? Koji osećaj je najdragoceniji? Odgovor je zapanjujuće jednostavan: da nas neko apsolutno, bezuslovno i bezrezervno razume.

Da li su onda potrebne emocije? Mi mislimo da je kontekst sve!

A sada je to moguće. Naša nanobot tehnologija je neinvazivna, bez nuspojava, bez problema.

Aktivacija Kada budete spremni, popijte kapsulu uz malo tečnosti kao što biste popili bilo koji drugi lek.