LXR

Aleksandar Gazibara

Centar za eksternu gestaciju, Beograd — 2071.


Na hol monitoru stoji: „Beba Abramović — termin 10:30“.
Sestra mahne:

— Hajdemo, dr Ilić nas čeka — kaže i okretno klizne niz hodnik.

U ordinaciji ih dočekuje dr Ilić.

— Dobar dan. Sedite.

Miloš i Dijana se pogledaju, kratko pregovaraju očima, pa zauzmu stolice.

— Danas prolazimo kroz inicijalnu proceduru. Prva faza je prikupljanje materijala. Miloše, vi možete već danas da deponujete ejakulat. Dijana, vama ćemo zakazati ekstrakciju. Na imejl dobijate anketu za definisanje parametara; potom dolazi prvi DNK editing. Imate li pitanja?
— Mislim da ne — kaže Miloš. — Znači, ja počinjem već danas?
— Tako je. Sestro, pođite s Milošem. Vidimo se za dve nedelje.
E-mail — „Anketa embriona“
Pošiljalac: Nexus (Nacionalni centar za eksternu gestaciju)
Predmet: Embryo Survey
Poštovani,
molimo vas da popunite parametre kako bismo u sledećoj iteraciji započeli DNK editovanje.

— Dako, stigao je imejl! — dobacuje Miloš iz kuhinje.
— Aha, mili, stižem.
— Uff, pet strana… potrajaće.
— Mili, jednom pravimo bebu — nasmeje se Dijana nehajno.
— U pravu si, ljubavi.
— Aj prvo izgled. Kosa — crna?
— Može.
— Oči — plave?
— Preskoči to sad.
— Konstitucija?
— Pa nije bitno. Stavi skladna?
— Pazi ovo: IQ potencijal, akademski nivo.
— Pa da, to se podrazumeva. Sigurno se nivo genija plaća dodatno, ha-ha.
— Mislim da si možda i u pravu…
— Predispozicije za bolesti — sve čekiramo za brisanje. Ne prepuštam ništa slučaju, kao oni likovi „priroda će odrediti“. Bože svašta.
— Dobro, srećo. Rekli smo devojčica?
— Devojčica.
— Oči plave?
— Može, hajde.

Miloš i Dijana do duboko u noć biraju parametre svog deteta. Sledeci sastanak sa Dr Ilićem bio je zakazan za naredni četvrtak.

Kontrola


Dr Ilić prebira po ekranu.

— Vidim, parametri su izabrani. Miloš, vaš materijal imamo. Dijana, vi ostajete danas.
— U redu — kaže Dijana.
— U ovoj fazi spajamo vaš materijal i radimo DNK optimizaciju. Da bismo bili sigurni u uspeh, napravićemo više kombinacija. Dva optimalna uzorka idu u inkubator do 12. nedelje; tada biramo onaj koji ostaje do kraja razvoja.

(Pogleda ih.)

— Da li radimo i mikrosonde LXR?
— Ne — kaže Miloš, kratko se nakašljavši. — Odlučili smo samo DNK optimizaciju.
— Razumem. Mnogi parovi poput vas tako razmišljaju. Cena često bude odlučujući faktor.
— Da. Pružićemo joj najbolje moguće uslove.
— Ah, vidim… devojčica. Imate li ime?
— Mislili smo Jana, ali nismo doneli konačnu odluku — kaže Dijana.
— Dobro. Stiže vam izveštaj na imejl, kao i link preko koga pratite vitalne parametre. Nekad je to bilo: dođeš kod lekara, ultrazvuk, snimci. Sada je sve u aplikaciji. Pitanje je trenutka kada ćete kroz aplikaciju moći da obavite sve ovo u cemu mi trenutno samo posredujemo. Tehnologija je čudo.

Na izlazu, u hodniku, tiho svetli bilbord:
LXR — „Živite dok večnost ne dođe.“

E-mail sa parametrima
Poštovani,
Na osnovu vaše ankete i prikupljenog materijala, kreirana su 4 validna embriona. Dva optimalna uzorka ulaze u inkubacionu fazu do 12. nedelje, kada se vrši finalna selekcija.

Vaši definisani parametri:

Pol: Ženski
Kosa: Crna
Oči: Plave
Konstitucija: skladna
IQ potencijal: Akademski (Level B – proširena memorijska arhitektura)
Emocionalni profil: Stabilan (low-anxiety)
Predispozicije: Eliminacija hroničnih i naslednih bolesti
Pros. očekivani životni vek (bez mikrosondi): 92 godine
LXR microsondes™: Nije uključeno
Napomena:
Parametri se mogu menjati do 8. nedelje razvoja. Nakon toga sve izmene podležu etičkom odobrenju i dodatnim troškovima.

Za praćenje vitalnih podataka vaših uzoraka, koristite sledeći link:

[Embryo Monitor – Abramović Family]
Hvala što ste izabrali Nexus.

Daki, dođi da pogledamo. Stigli su parametri. A možemo i aplikaciju da instaliramo vec.
Divno, da li mislis da smo pogrešili sa sondama?
Mila, to košta čitavo bogatstvo, ne možemo ni u ludilu, a i pitam se kakav je to život. Ko želi da živi 200 godina?

U toku noci Milošev telefon je zasvetleo, probudivsi ga. Bila je to notifikacija od Nexusa u kojoj je pisalo

🔔 Nexus Obaveštenje
Embryo Monitor – Abramović Family
📡 Ažuriranje: Iteracija #1
Embrion #2: Detektovana proto-srčana aktivnost 🫀
Status: Razvoj u toku (3. nedelja)
Električni impulsi: nepravilni / u očekivanom opsegu
Procena vitalnosti: 92%
(Podsetnik: parametri se mogu menjati do 8. nedelje razvoja.)

Nestor i Angelina


Ništa ne osećam. - reče Angelina.
Da ni ja, ali mislim da ni ne treba ništa da osećamo. - reče Nestor. - Čudan je onaj Ilić.
- Zašto?
- Ne znam, malo je creepy. Ali dobro, mi smo uzeli najskuplji paket jel tako?
- Da, ovo nas je baš koštalo, ali…da li ima nešto važnije? Proslediću ti e-mail, mada sigurno si ga i ti dobila. Ali, da sve full, srce, svi organi. Rešen rak ako se ne daj bože desi. Nemamo problem. Moramo na kontrolu jednom godišnje, tako je rekao valjda.
- Pogledaću i ja.

E-mail
Poštovani korisnici,
Ovaj mejl sadrži sve informacije o vašem ugovoru u vezi sa LXR microsondama kompanije Nexus. Takođe služi kao garancija i podsetnik.

U obavezi ste da jednom godišnje dođete na kontrolu; u suprotnom garancija prestaje da važi.

Vi ste korisnik Premium LXR paketa, koji obuhvata:

Zaštitu od potencijalnih genetskih bolesti (kancer, Parkinson, demencija, lupus itd.)
Redovno održavanje kardiovaskularnog i gastrointestinalnog sistema
Obnavljanje neuronskih mreža
Regeneraciju svih ćelija (radikalno usporavanje procesa starenja)
Očekivani životni vek sa Premium paketom: ≈ 200 godina.

Vašim ugovorom obuhvaćena je i opcija za trajnu prevenciju smrti u slučaju otkrića te tehnologije. Kompanija Nexus očekuje da će se to desiti znatno ranije.

Pod „trajnom prevencijom smrti“ podrazumeva se sprovođenje svih raspoloživih mera usmerenih na radikalno usporavanje starenja, prevenciju odumiranja ćelija i obnavljanje vitalnih funkcija organizma. Navedeni termin ne predstavlja garanciju apsolutne besmrtnosti, već se odnosi na produženo održavanje života u skladu sa tada dostupnim tehnologijama i medicinskim standardima kompanije Nexus.U slučaju pokušaja prirodne reprodukcije između korisnika LXR microsondi™ i osoba koje nisu pod istim tretmanom, kompanija Nexus ne garantuje vitalnost embriona niti održivost trudnoće. Ovaj scenario nije obuhvaćen ugovorom i ne podleže pravnoj odgovornosti.
Mi vas premošćujemo u večnost.
Vaš NEXUS

- Kako si beše rekao da zovu nas sa sondama?
- Zovu svakako…besmrtni bumbari, vampiri…
- Hm. Neka. Svakako ćemo njih ispratiti na onaj svet. A mi ostajemo.
- Da. Mi ostajemo.
- Kad ćemo dete, septembar zvuči ok?
- Septembar je savršen.
- Dečak?
- Damjan!

2091.


- Taša, ko je onaj lik? – reče Jana.
- To je Damjan, sa arheologije.
- Sladak je. Je l’ on sondaš?
- Mislim da jeste. Roditelji su mu poznati, prebogati… izgleda da su još uvek „isti“, znaš ono.
- A-ha. Ma, ne zanima me. Mi psiholozi smo iznad materijalnog, ne?
- Jesmo. Hajmo, kreće predavanje.

Projekat


- Taša, vidi. Novi projekat, piše na sajtu. Multidisciplinarni. Simulakrum, rekonstrukcija drevnih zajednica. Prijavio se i onaj sondaš, Damjan…možda da se prijavim i ja.
- Baš te intrigira taj lik. Dobar bi ti bio taj projekat, što da ne. Pa, prijavi se.
- Evo ga i e-mail za grupu. Prijavljujem se.

Kontakt


- Damjan, jel tako?
- Da, a ti si?
- Jana Abramović, ja sam na psihologiji. Prijavlili smo se na Simulakrum.
- Aha! Damjan, drago mi je. Ja sam na arheologiji.
- Da, znam - reče Jana uz osmeh.
- Da razmenimo kontakte, pa da se čujemo ove nedelje?
- Može, naravno.

Prva kafa


Biblioteka Filozofskog fakulteta bila je skoro prazna. Na stolu pred njima bio je projektor holograma sa planovima starih naselja koje su koristili za Simulakrum. Jana je crtala nešto u tabletu, a Damjan je prelistavao holo-atlas.

— Vidi ovo — reče on i nasmeja se. — Ljudi su nekad pravili kuće bez ijedne prave linije. Kao da su se dogovarali da sve bude krivo.
— Možda im je bilo važnije da budu blizu jedni drugima nego da zidovi budu ravni — odgovori Jana.

On je podiže pogled ka njoj, malo iznenađen.

— To je baš lepo rečeno.

Na trenutak su se samo gledali, a onda oboje skrenuše pogled, kao da su uhvaćeni u nečemu previše ličnom.

Na izlazu, dok su skupljali papire, Damjan reče:

— Hajde da nastavimo sutra, ali uz kafu. Ovde sve miriše na prašinu.
— Može — reče Jana, a osmeh joj je ostao i dok je odlazila niz stepenice.

Dve godine kasnije (De-LXR)

- Jano, čuo sam za proceduru. Želim da se rešim tih prokletih sondi i da uživam s tobom. Rizično je, ali biće sve u redu.
- Ma samo mi treba da stradaš još?! Kakva procedura, o čemu pričaš?
— Jano, razumeš li ti? Sa sondama… mi nikad nećemo imati decu onako kako ljudi treba da ih imaju. Postoje podaci, samo ih guraju pod tepih — embrioni propadaju, a i kad se rode, deca ne prežive. Nexus kaže da je to „kompatibilnost“, ali to je samo način da nas drže odvojenim od vas. Ako želim porodicu s tobom, moram da izbacim to iz sebe. - Postoji ekipa ljudi koji su se već očistili. Ne žele sonde, ne žele da žive trista godina… mislio sam da je mit, ali nije.
- A tvoji roditelji, Damjane?
- Da li je mene ikad iko pitao šta ja želim?
- Koliko je to opasno, zaista?
- Slušaj me, Jano. Želim porodicu. Želim da nam deca budu prirodna. Ne trebaju mi vekovi, kapiraš?
- Kapiram… ali nisi mi odgovorio.
- Rizično je. Ubrizgaju ti serum sa virusom. On se širi kroz telo i ubija sonde koje se same raspadaju narednih nedelja.
- Ali?
- Ali… neko je stradao. I postoji mogućnost da imunitet značajno oslabi.
- O, Bože, Damjane…
- Većina ljudi bude potpuno ok.
- Strašno mi je sve to.
- Ja to želim.

Kasnije te večeri Damjan je na dark webu pronasao kontakt osobe koja je nudila serum Zvali su ga De-LXR.

- De…kao deinstalacija? Pomisli Damjan.

Cena je bila simbolična, taman tolika da ekipa koja ga je pravila pokrije svoje troškove. Niko tu nije razmišljao o zaradi. Cilj je bio pomoći ljudima da pronađu slobodu i pokušaju da žive normalno.

Sa tom osobom dogovorio se da se sutradan u toku noći nadju u jednom od haustora u centru grada koji im je obojici bio poznat.

Damjan je Jani rekao da izlazi na kratko. Dobio je i uputstvo. Radilo se o špricu koji je imao integrisanu iglu i mehanizam za ubrizgavanje. Trebalo je samo da ga nasloni na kožu i da ispali serum.

Legao je u krevet, poljubio Janu, koja ga je još nekoliko puta pitala da li je siguran.

Konačno mu je ubrizgala tečnost koja je trebalo da ga oslobodi od svega.

U prvih nekoliko trenutaka ništa, a onda nagli nalet parališućeg bola. Damjan se izvijao. Kao da mu kosti pucaju iznutra. Krv mu poteče iz nosa, a iz usta gusti, crni sekret.

Zatim su počele halucinacije. Ogromni požar koji je gutao sve pred sobom. Starce i decu, ugljenisana tela, vrisak i zapomaganje. Prizori su mu se smenjivali velikom brzinom. Imao je utisak da ga vihor izazvan plamenom razbacuje svuda okolo.

A onda je sve počelo da posustaje i da se smiruje. Još neko vreme se nekontrolisano grčio. Jana ga je sve vreme brisala hladnim oblogama veoma zabrinuta.

Damjan je ležao mokar, prekriven sopstvenim znojem i krvlju, oči zakovane za plafon. Disanje mu se postepeno smirivalo.

- Hvala ti Jano.



Delovalo je da se Damjan potpuno oporavio. Nije imao nikakve vidljive posledice. U narednih nekoliko godina venčali su se i dobili Nebojšu, Kristinu i Tatjanu. Život je postao stabilan i predvidiv.

Sa roditeljima je izgubio kontakt — nikada mu nisu oprostili odluku da odbaci njihovu ideju o besmrtnosti.

2111.


Počelo je jedno jutro bez ikakve najave. Damjan se zakašljao i primetio da mu iz grla curi krv. Nije hteo kod lekara neko vreme, ali Jana je bila uporna.

U međuvremenu je jednom ili dva puta pao u stanu a da mu nije bilo jasno zbog čega.

Ispostavilo se da vesti nisu dobre. Nakon detaljnih analiza, pretraga i pregleda, Damjanu je dijagnostikovan PVIS (Post-Viralni Imunološki Sindrom).

Doktor je rekao da su imali nekoliko sličnih slučajeva poslednjih godina, redak ali prepoznat obrazac kod onih koji su prošli kroz De-LXR.

Slično kao AIDS nekad, samo bez spoljnog uzroka. Ovo je bila posledica godina tihog, postepenog slabljenja organizma. Najverovatnije zbog onog seruma.

Počeo je naglo da mršavi, sitne rane na koži nisu mu zaceljivale, svaka prehlada trajala je nedeljama. Telo mu je lagano odustajalo, kao da gasi funkciju po funkciju.

Prognoza je bila loša: govorilo se o nedeljama, možda mesec dana u najboljem slučaju.

Jana je pokušala da stupi u kontakt sa Damjanovim roditeljima, ali nije imala uspeha. Čula je tek usput da su na proputovanju po Indoneziji i da planiraju turistički let u orbitu.

Misli


Jana je u godinama nakon Damjanovog odlaska često mislila o tome kako bi izgledao život da nije ubrizgao serum. Da li bi ostali zajedno? Da li bi njihova deca postojala?

Odgovor je uvek bio isti: Damjan je umesto iluzije o besmrtnosti izabrao stvarnost.




← Nazad na početnu