Sinistri
Aleksandar Gazibara

Prolog
Navršila se tačno godina dana otkako su Severin i Isidora izgubili Mašu, svoju devetogodisnju ćerku. Bio je to bizaran splet nemogućih okolnosti, a slučaj je i dalje ostao nerazjašnjen. Maša se udavila u bazenu njihove vile na Senjaku, koji je, ironično, trebalo da bude jedno od najsigurnijih mesta u kompleksu.
Stvari je dodatno komplikovalo to što su Severin i Isidora imali striktno pravilo da svakih šest meseci menjaju čitav bezbednosni sistem u vili, dvorištu, pratećim objektima.
Ovaj sistem je bio povezan sa kućnim AI asistentom koji, u slučaju bilo kakvih vanrednih okolnosti, specijalnim signalom obaveštava policiju.
Kako je onda moguće da se nešto tako desilo? Nikom do kraja nije bilo jasno.
Severin i Isidora su kroz fazu tugovanja prošli uz podršku svojih ličnih terapeuta, a imali su i par terapeuta s kojima su bili na bračnoj terapiji, vodeći računa o mentalnoj higijeni — jer to je bilo važno.
Mlađi sin, Oleg, napunio je nedavno pet godina. Njegovoj patnji za sestrom nije bilo kraja. Za Mašom je neutešno patila i Severinova sestra Gabrijela, sa kojom je Maša provodila čitava leta u Bernu, pre nego što se Oleg rodio. Gabrijela, i sama diplomata, pokušala je alternativnim kanalima da sazna nešto više o okolnostima Mašine smrti — doduše neuspešno.
Milašinovići su, kroz ozbiljnu seriju razgovora sa terapeutima i dosta psihoterapijskog rada, došli do zaključka da bi za sve najbolje bilo kada bi ponovo pokušali da imaju dete.
Prethodno su, želeći da oraspolože Olega, nabavili dva zlatna retrivera (Reksa i Reu). To nisu bili štenci, već oformljeni i vaspitani psi. Imali su sopstvene luksuzne kućice, a o njima i njihovim potrebama vodilo je računa pomoćno osoblje.
Oleg je bio razdragan neko vreme, ali je potom ponovo počeo da tone u svoja neraspoloženja.
Razgovori
— Dušo.
— Da?
— Znam da smo o svemu već razgovarali... i da možda ne bi trebalo opet da potežem ovo večeras.
— Sev... jako sam umorna. Možemo li sutra?
— Naravno. Samo... postoji još jedna opcija. To sam hteo.
— Koja?
— Možemo sutra. Laku noć, dušo.
— Laku noć, Sev.
Razgovarali su u nekoliko navrata. Oboma se na trenutke činilo da je to rešenje pomalo bizarno, možda čak morbidno, ali razmotrivši sve moguće i nemoguće argumente za i protiv, na kraju su shvatili da bi možda trebalo, jednom, za promenu, da budu pragmatični.
Androcorp
Kompanija Androcorp se već deceniju i po bavila izradom androida. Njihov marketing bio je diskretan. Klijentela — izuzetno bogata. Proizvodi — luksuzni i pouzdani.
Imali su načine na koje su dolazili do mogućih potencijalnih klijenata, u čemu im je pomagao i njihov moćni algoritam, koji je analizirao vesti i sve ostale raspoložive informacije na Internetu.
Porodica Milašinović im je postala interesantna nakon serije vesti u novinama o misterioznoj smrti deteta.
Od tog trenutka počeli su da ih procesiraju kao moguće kupce i da razvijaju moguće strategije za uspostavljanje komunikacije i predstavljanje opcija za saradnju.
Jedan od proizvoda koje su nudili bio je Androchild. Ova opcija bila je namenjena kako postojećim roditeljima, tako i parovima koji nisu mogli da imaju decu.
Procedura za programiranje i inicijalizaciju Androchilda, u slučajevima poput porodice Milašinović, bila je nešto komplikovanija, jer je postojao jasan uzorak koji je trebalo verno replicirati.
Osim inicijalnog programiranja i aktivacije, ugovorom je bila predviđena izrada novih kopija u većim dimenzijama, svake godine, ukoliko roditelji žele da imaju iskustvo deteta koje raste.
Naravno, ovo nije bilo obavezno — opcija za izdavanje samo jedne instance bila je uvek dostupna.
Milašinovići, još uvek pomalo zbunjeni svim informacijama i implikacijama, nisu bili u stanju da donesu odluku, ali predstavnik Androcorpa im je sve pojednostavio, rekavši da kod obnavljanja ugovora, nakon isteka prve godine, mogu da promene mišljenje.
Maša 2.0 – init
Ispostavilo se da procedura za inicijalizaciju uopšte nije bila jednostavna — ni tehnički, ni emotivno. Severin je morao tokom nekoliko nedelja, koliko je sve trajalo, da izostaje sa svojih dužnosti u ambasadi. Na to su ipak gledali blagonaklono, budući da je kontekst bio poznat najbližim saradnicima.
U vreme kada se upoznala sa Severinom, Isidora je radila kao molekularni biolog u Bernu. Međutim, otkako su se preselili u Beograd, odlučila je da napravi pauzu u karijeri.
To je ujedno bio trenutak kada je Severin rešio da promeni prezime, želeći da se što bolje uklopi u novu sredinu.
Isidora je na sebe preuzela obavezu prikupljanja materijala za inicijalizaciju, kako je to Androcorp nazivao: fotografije, video snimci, audio zapisi, kao i opisi karaktera, navika, osobenosti. Sve je bilo korisno.
Sledeći korak bio je oblikovanje 3D modela, kao i pohranjivanje svih sadržaja u softver za formiranje ličnosti.
Milašinovići su, nakon početnih seansi za treniranje i programiranje, imali i nekoliko testova uživo — prvo sa modelom u kompjuteru, a zatim i sa gotovim androidom.
— Pomalo je čudno, ali mislim da će sve biti u redu — rekao je Severin.— Samo da Oleg bude OK — rekla je Isidora.
Pripreme
Nakon nekoliko nedelja, koliko je bilo potrebno za otklanjanje preostalih bagova i fino doterivanje, Maša 2.0 bila je spremna za isporuku.
Milašinovići su sa Olegom često i dugo razgovarali o svemu, pripremajući ga za novu situaciju u porodici.
Oleg nije delovao naročito zainteresovano. Povremeno se povlačio u sebe, ne govoreći satima.
Iz vrtića su nekoliko puta skretali pažnju: nije pratio aktivnosti, drugovi su bili zabrinuti, bio je neraspoložen.
I dalje su ga nalazili u Mašinoj sobi, kako leži na krevetu.
Nova Maša stizala je sutradan.
Još jedna odluka koju su Milašinovići prethodno doneli bila je da ipak vrate pse. Za ovu obavezu, ispostavilo se, u ovom trenutku nisu imali ni snage ni energije.
Njihove kućice su sravnjene sa zemljom. Na tom mestu napraviće mali park za Olega i Mašu.
Oleg i Maša
Ovaj odnos bio je osuđen na propast od samog početka. Oleg prvo nije izlazio iz svoje sobe, a kad bi i izašao — odlazio bi samo u Mašinu.
Milašinovići su bili impresionirani androidom. Pažljivo su proučavali uputstva, instalirali aplikaciju za upravljanje na svoje telefone i testirali sve opcije.
Intuitivno im je bilo jasno da će Mašu morati da smeste u neku novu, odvojenu sobu, jer je Oleg sve to podnosio vrlo teško.
Prvi Olegov i Mašin susret bio je pravi fijasko. Oleg je pogledom prodirao u lažne oči androida, koji se neprestano blagonaklono smešio i ponavljao uvežbane fraze. Opcija za prepoznavanje lica funkcionisala je savršeno. Olegov profil i manirizmi bili su učitani.
Android je, u očima Milašinovića, funkcionisao gotovo savršeno.
Ali Olegu je sve to bilo nepodnošljivo. Vremenom više nije uspevao da se suzdrži.
Zaleteo se i svom snagom šutnuo androida u stomak.
Android se prevrnuo i ostao da leži nepomično, bez glasa, bez znaka života.
Milašinovićima je bilo jasno: morali su da pozovu Androcorp i zakažu servis.
— Odlazi u sobu — reče ljutito Isidora.
Oleg je još nekoliko trenutaka stajao, pokušavajući da se pribere, a onda je otišao.
— Ja stvarno ne znam više šta da radim sa ovim detetom! — reče Isidora, dok je Severin sve nemo posmatrao.
Oleg
Tražili su ga danima. Bezbednosni sistem nije poslao nikakve signale policiji, na kamerama nije bilo ničega sumnjivog. Njegov nestanak bio je neobjašnjiv.
Policija je uradila sve što je mogla. S obzirom na Severinovu poziciju, kontaktirani su i neki inostrani bezbednosni kanali, ali bez značajnog pomaka.
Kada je zvanična istraga počela da posustaje, Milašinovići su odlučili da angažuju grupu privatnih detektiva kako bi nastavili tamo gde su drugi stali.
I pored svih ovih pokušaja, Olegu nije bilo traga. Meseci su prolazili.
Dva privatna detektiva su i dalje deo svog vremena posveċivali ovoj potrazi.
Čak i nakon što je prošlo godinu dana, Milašinovići nisu odustajali. Pa ipak, duh im se postepeno lomio. Kroz terapiju su počeli da shvataju da je možda vreme da zaplove ka nekim novim horizontima.
Gabrijela im se nije javljala mesecima.
Oleg 2.0
Za sve ovo vreme Milašinoviće je tešilo to što i dalje imaju Mašu, koja je treningom dostigla skoro pa savršenstvo.
Osim toga, Androcorp je unapredio napajanje, tako da je autonomija bila povećana na čitavih nedelju dana.
Sve Mašine vitalne parametre mogli su da prate preko aplikacije, koja im je omogućavala da upute komandu za spavanje, ali i da definišu interval hibernacije. Mogli su, recimo, da podese da hibernacija traje dve nedelje i da za to vreme odu na odmor.
Kroz razgovore sa Isidorom, Severin se u početku donekle opirao ideji.
Ipak, posle nekog vremena, shvatili su da je pravo vreme da ponovo stupe u kontakt s Androcorpom.
← Nazad na početnu